Sevdalinke su na našim prostorima prisutne preko 500 godina, od vremena osmanskih osvajanja. Neki kažu da naziv potječe od arapske riječi sawda što znači crna žuč. Drugi kažu da naziv dolazi od turske riječi za melankoliju, dok su treći uvjereni da sevdah znači čežnja, ljubavni žar, ljubavni jad. Slušateljima je etimologija nebitna i svaki obožavatelj sevdaha zna što taj žanr uistinu jest: tugaljiv spomen gradovima, junacima i ljubavima.
Iako još uvijek ima svoje mjesto u suvremenom glazbenom diskursu, čini se da nove generacije sve teže i sve manje razumiju ljepotu sevdalinki. Zašto je to tako i može li se situacija promijeniti?
Što slušaju mladi – turbofolk vs. sevdah
Ako je suditi po YouTube statistikama, mladi s prostora bivše Jugoslavije, gdje je sevdah najviše zastupljen, više preferiraju turbo folk, trap i ostale vrste zabavne glazbe od tradicionalne glazbe. Hrvati, Srbi i Bošnjaci u tinejdžerskim godinama radije idu na koncert Aleksandre Prijović, nego Hanke Paldum.
Jedan od najznačajnijih faktora u ovom trendu je činjenica da su sevdalinke slabo zastupljene na društvenim mrežama, te da ih se uglavnom povezuje sa starijim generacijama. “Folk i turbo-folk zabavljači su osjećaji oka, a sevdah je osjećaj srca i duše. To je ogromna razlika. Biti izvođač sevdalinke je umjetnost, kao što je umjetnost i znati slušati sevdalinku.” izjavila je još 2006. legendarna Hasiba Agić.
Danas je veća šansa da će mladi igrati igre na NationalCasino Bosnia, nego slušati sevdah. Što industrija sevdaha može učiniti da ih privuče i pomogne ovom legendarnom žanru u borbi za opstanak?
Nova lica za nove generacije
Otvorimo li YouTube i u tražilicu upišemo riječ “sevdah”, dočekat će nas stotine videa prenesenih s video kazeta. Lica iz 1960-ih, 70-ih i 80-ih, kod većine će mladih izazvati smijeh, a ne divljenje.
Upravo je zato važno da diskografske kuće pokažu želju za nastavljanjem dugogodišnje glazbene tradicije, ali uz uvođenje novih lica. Amira Medunjanin, Emina Islamović i Divnahana samo su neka od imena koja uvode sevdah u 21. stoljeće. Oni su beskompromisni, mladi, i nemaju ništa s pjevačicama i pjevačima sevdalinki na kakve smo navikli. Ipak, surađuju s vrhunskim instrumentalistima i orkestrima te otvaraju vrata publici koja bi na pragu sazrijevanja mogla poželjeti nešto više i značajnije od novokomponirane glazbe.
Širenje na društvene mreže
Jedna od tajni uspjeha suvremenih glazbenika je stvaranje prisnog odnosa s obožavateljima putem društvenih mreža. Bez obzira govorimo li o lokalnim zabavljačima ili Taylor Swift, društvene mreže su mjesto gdje se gradi i održava lojalnost.
Instagram pokazuje kako će vas traženje pojma “sevdah” dovesti u lokalnu kafanu, ali vas neće povezati sa zvijezdama. Šteta, jer radi se o jedinstvenom načinu koji može ne samo okupiti obožavatelje na jednom mjestu, nego učiniti stare klasike izazovnima, modernima i poznatima. Ako se to moglo dogoditi grupi Fleetwood Mac, nema razloga da se ne dogodi Himzi Polovini i njegovim vječnim hitovima.
Razmišljanje van okvira
Iako oni koji preferiraju čistokrvni sevdah nisu skloni ovoj ideji, činjenica je da se ipak radi samo o glazbenom žanru. Kao i svi drugi stilovi glazbe, mora evoluirati, čak i ako se to čini kontraintuitivno, jer se sevdah uvelike oslanja na nostalgiju.
Uvođenje novih elemenata, praćenje trendova i skladanje glazbenih brojeva koji se ne boje pomaknuti granice onoga što smatramo sevdahom. U obzir dolaze i obrade poznatih glazbenih brojeva drugih žanrova, poticanje različitih interpretacija, ali i scenski nastupi koji se odmiču od klasičnog stajanja s mikrofonom u rukama.
Pred sevdahom su izazovna desetljeća, ali jedno je sigurno: radi se o vrsti glazbe koja je dio bošnjačkog kulturnog nasljeđa, koja će uvijek imati svoju publiku i koja vrlo vjerojatno, nikada neće pasti u zaborav, jer kao što reče Gradimir Gojer – sevdah je čudo.
