Skip to main content

Kragujevčanin Dragiša Nedović stvorio je za života stotine pesama, od kojih su mnoge, sredinom prošlog veka bile hitovi tadašnje Jugoslavije.

Dragiša Nedović svojim pjesmama, zaslužio je da zbog autentičnosti i tradicionalnih motiva, stručnjaci ih smatraju dijelom jugoslovenske kulturne baštine u oblasti narodne muzike.

“Proljeće u Mostaru”

Tvorac poznate sevdalinke “U lijepom starom gradu Višegradu“, kao i još 800 hit pjesama, je Kragujevčanin Dragiša Nedović, muzičar, kompozitor, tekstopisac i autor pjesama koje su svojom autentičnom vrijednošću ostale zabilježene kao dio jugoslovenske kulturne baštine.

Nedoviću su još za života osporavana autorska prava, a mnoge pjesme su dobile status narodnih, iako su njihovi rukopisi pronađeni u njegovom „plavom koferu“ sa stihovima pjesama koje je neumorno stvarao. Prenosi Radio Slobodne Evrope.

Prof. dr Dragan Bataveljić pisac monografije „Dragiša Nedović – život i djelo, koji je u svojoj knjizi dokazao autentičnost Nedovićevi pjesama, kaže da je on osjećao potrebu da piše o ljudima i krajevima bivše zajedničke države sa kojima se susretao.

“Kada je živio u Bosni on je pisao pjesme iz tog kraja, ako je živio u Dalmaciji onda je pisao pjesme o njoj i zbog toga je ostao zabilježen u jugoslovenskoj narodnoj muzici. Kažem jugoslovenskoj jer se Nedović može nazvati prvim i možda jedinim tekstopiscom i kompozitorom jugoslovenske narodne muzike”, kaže Bataveljić.

dragiša nedović
Dragiša Nedović

Pored pjesme „U lijepom starom gradu Višegradu“ iz Nedovićevog „bosanskog ciklusa“ ostale su čuvene sevdalinke, „Iz Bosne se jedna pjesma čuje“, „Prođoh Bosnom kroz gradove“, a inspirisan Dalmacijom i Dalmantincima komponovao je čuvene pjesme „Kad si bila mala Mare“, „O lijepa ti neznanko“, „O brodiću bjeli“ i mnoge druge.

“Mnogi su mislili da su te najpoznatije pjesme iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije, narodne, a u stvari to su njegova autorska djela. Naravno tu su U lijepom starom gradu Višegradu i Kad si bila mala Mare, Korčula, U Opatiji, Dubrovnik, Split, moje rodno misto, Ča, ča, ča su momka dva, koje se i danas pjevaju i koje izvode dalmatinske klape”, priča Bataveljić.

Njegova je i pjesma „Stani, stani Ibar vodo“, a svoju Šumadiju opjevao je u pjesmama „Lepe li su nano Gružanke djevojke“, „Tekla reka Lepenica“, „Obraše se vinogradi dole kraj Topole“, „Na Moravi vodenica stara“, “Siroma sam druže” i mnogim drugim pjesmama čiji su tekstovi i muzika puni emocija.

Iako je preminuo početkom 1966. godine u Kragujevcu, njegove pjesme se i danas pjevaju na prostorima čitave bivše Jugoslavije. Dragiša Nedović se smatra jedinim pravim autorom jugoslovenske narodne muzike.

“Imate mnogo uspješnih tekstopisaca, koji su za sobom ostavili djela trajne vrijednosti, ali su oni ostavili pjesme iz svog podneblja. Ili je to Makedonija, ili Crna Gora, ili Dalmacija ili Bosna i Hercegovina. Samo je Nedović, jedan od rijetkih ljudi koji je proputovao tadašnju Jugoslaviju i vjerovatno je to njemu bila inspiracija, pa gdje god se našao on je ostavljao pjesme koje je pisao o predjelima, o ljudima o emocijama”, zaključuje Bataveljić.

Dragiša Nedović – U lijepom starom gradu Višegradu

U lijepom starom gradu Višegradu
Gdje duboka Drina vjekovima teče
Ostade mi samo tužna uspomena
Ašikovah s dragom skoro svako veče
Ostade mi samo tuzna uspomena
Asikovah s dragom skoro svako vece

Visegrade grade, gdje je moja draga
Ko da sa mnom nikad sretna nije bila
Gledao sam Drinu dok me je ljubila
Zar je nasu ljubav vec zaboravila
Gledao sam Drinu dok me je ljubila
Zar je nasu ljubav vec zaboravila

Pa i jutro slusam, pjevaju slavuji
Na Bikavcu brdu grada Visegrada
Ustaj curo mala, ruzo procvjetala
Vec je zora rana Drinu obasjala
Ustaj curo mala, ruzo procvjetala
Vec je zora rana Drinu obasjala

Evo sam ti dosao, sjedim na Bikavcu
Slusam Drina kuci, novi dan se sprema
Sve je kao nekad, pjevaju slavuji
Samo tebe draga na Bikavcu nema
Ostade mi samo tuzna uspomen

Dragiša Nedović – Prođoh Bosnom

Prođoh Bosnom kroz gradove
al’ ne nađoh srcu mira
jedna stara uspomena
osjećaje moje dira

U mladosti svojoj ranoj
ljubio sam djevu mladu
to je nekad davno bilo
u starome Višegradu

Šetali smo pokraj Drine
pjevali smo pjesme naše
sevdisasmo na sred mosta
Sokolović Mehmed paše

Godine su mnoge prošle
splavovi se Drinom kreću
kroz Višegrad sam se šetam
znam da dragu vidjet neću