Ove godine navršilo se 15 godina od smrti doajena sevdaha Safeta Isovića, (20.10.1936-2.9.2007).
U Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, je otvorena dokumentarna izložba u čast Safeta Isovića, koju je realizirala kustosica Đana Kukić.
Publika će kroz izložbu imati uvid u život i profesionalnu karijeru Safeta Isovića, pojašnjava kustosica Kukić, ali i kako se u printanim medijima pisalo o njemu, na osnovu skeniranih primjeraka originalnih novinskih članaka iz porodične arhive kao i fotografija.
Ljeto u Tuzlanskom Kantonu: 10 destinacija za posjetiti
Porodični arhiv
– Materijal nam je ustupio Safetov sin Benjamin Isović, koji to čuva u porodičnom arhivu. Građa, ili konkretno novinski članci, koji su posuđeni za potrebe produkcije izložbe, skenirani su i izloženi na 30 info ploča na kojima se može hronološki pratiti život i profesionalna karijera ovog velikana sevdaha. Cilj izložbe je bio da se prisjetimo karijere doajena sevdaha koji je obilježio jedan dugi period na muzičkoj sceni tadašnje Jugoslavije, ali i da ne dozvolimo da bude zaboravljen – ističe Kukić.
Dio izložbe sadrži kompletnu, izuzetno bogatu diskografiju Safeta Isovića koja se može hronološki pratiti od prvog do posljednjeg objavljenog albuma i singl ploče, kao i njegove brojne nagrade i priznanja za rad.
– Od samog početka muzičke karijere Safeta Isovića – prvi koncert održao je u “Domu sindikata” u Beogradu 1963. godine, a posljednji 2003. u prepunoj Zetri, i imao brojnu publiku koja ga je pratila i volila. U ovom jako dugom vremenskom periodu, u toku te njegove profesionalne muzičke karijere, izdao je ogroman broj single ploča i albuma.
Tako da se može hronološki pratiti i diskografija kada je kao mladi pjevač prošao audiciju na Radio Sarajevu i kada mu je odobreno da snimi dvije pjesme. Prve pjesme koje je snimio su bile “Kad ja pođem iz Sarajeva grada” i “Kasno prođoh kraj Morića hana” koje su emitirane prvi put na Radio Sarajevu na dan oslobođenja Sarajeva 1957. godine – pojašnjava Kukić.
Gospodin i narodni čovjek
Također, na izložbi će se moći pogledati pojedini audiosnimci prvih pjesama koje je u prepoznatljivoj interpretaciji Safeta Isovića.
– Nije imao mrlje u karijeri. Pored toga što je bio gospodin čovjek rođeni, bio je i narodni čovjek. Svugdje je bio dobrodošao. Safet Isović je početkom 90-ih, pred sami rat, bezrezervno se stavio u službu otpora. Bio je jedan od pokretača Stranke demokratske akcije kojoj je dao ime, bio je u klubu nezavisih zastupnika u Skupštini KS u kojoj je bio aktivan do svoje smrti.
Bio je aktivan u pokretu otpora, jednostavno svestrana ličnost koja je voljela Bosnu, i kome je ta ljubav bila uzvraćena. On je bio ambassador naše sevdalinke. Bio je teško ranjen u ratu u Sarajevu, a poslije toga je, nakon rehabilitacije, imao snage da vrlo profesionalno održi koncert koji će ostati u pamćenju mnogih Sarajki i Sarajlija, a koji se svake godine na Bajram reprizira iz arhive – prisjeća Kukić.
Safet Isović bio je pobjednik mnogih velikih muzičkih festivala, dobitnik Zlatnog mikrofona i oko 35 zlatnih i srebrenih ploča, zatim dobitnik Estradne nagrade Bosne i Hercegovine i Estradne nagrade SFR Jugoslavije. Dvorane u kojima je održavao solističke koncerte širom svijeta, bile su prepune kad god je gostovao.
Vrhunac svih tih gostovanja je bio održani koncert u prepunoj dvorani Sidnejske opere u Sidneyju u kojoj je ušao u katalog izvođača i postao jedini pjevač iz bivše Jugoslavije koji je u njoj gostovao. Snimio je brojne sevdalinke za arhiv Radio Sarajeva (uključujući i nekoliko sevdalinki uz saz). Bio je aktivan član Udruženja estradnih radnika Bosne i Hercegovine.
– Želja mi je da se ime Safeta Isovića ne spominje samo na Bajram, nego da se prisjetimo velikana sevdaha čije su interpretacije sevdaha bile rado slušane u nekoliko generacija. Održao je jako puno koncerata ne samo u bivšoj Jugoslaviji. Održao je koncerte u Salzburgu, Frankfurtu, u New Yorku, Sidneyju. Uvijek ga je pratila mnogobrojna publika, a da se nije bavio interpretacijom sevdaha bio bi tenor, kao što je Pavarotti.
Imao je fantastičan glas kojim je briljirao na sceni. Sa vokalnim interpretativnim mogućnostima Safeta Isovića, on je jednostavno pjevao tako lagano sevdalinke koje je inače muzičarima iz njegovog žanra, i drugih muzičkih žanrova, jako teško izvoditi. E to je magija kojom je vladao na sceni. Ne samo što je bio interpretator izuzetnih vokalnih mogućnosti, on je vladao scenom vrlo profesionalno i lagano kao da je bio rođen za scenu – potcrtava Kukić.
Često s prijateljima “pjevušio”
Safet Isović je rođen 20. oktobra 1936. godine u Bileći. Otac Ahmet, po zanimanju trgovac, i majka Emina (djevojački Šaković) imali su troje djece: Fehima, Fehmu i najmlađeg Safeta. Početkom Drugog svjetskog rata petogodišnji Safeta je morao sa svojim roditeljima napustiti rodni grad. Od tada je bio nastanjen u Banjoj Luci gdje je pohađao osnovnu školu “Šesta pučka škola”.
Nakon završetka rata Safet Isović se vratio u Bileću gdje je upisao prvi razred gimnazije. Poslije položene mature upisao je Višu gimnaziju u Trebinju. Nakon završenog šestog razreda trebinjske Više gimnazije preselio se u Slavonski Brod gdje je nastavio školovanje u gimnaziji “Zlatko Šnajder” u kojoj je bio među najboljim đacima. Godine 1955. je položio veliku maturu.
Iste, 1955. godine Safet Isović se preselio u Sarajevo i počeo studirati na Pravnom fakultetu. Tokom studiranja u Sarajevu često je sa prijateljima “pjevušio” u hodniku tokom odmora.
Njegovo pjevanje se svidjelo Hasku Haveriću koji ga je tada nagovorio da postane član ansambla narodnih igara i pjesama studentskog društva “Slobodan Princip Seljo”. Polagao je audiciju pred komisijom u kojoj su bili Selver Pašić, Selim Salihbegović i drugi. Zbog talenta kojeg je imao, odmah je bio primljen.
Umro je u Sarajevu, 2. septembra 2007. godine, a ukopan je u haremu Alipašine džamije u Sarajevu.
Izložba posvećena liku i djelu Safeta Isovića , u Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH bit će otvorena do 2. novembra, a nakon toga publika će je moći pogledati u Art kući sevdaha, muzeju koji je iz svoje arhive ustupio značajne eksponate za izložbu.