Skip to main content

Velika je stvar što se njeno ime našlo na UNESCO-ovoj listi, ali to nije konačni garant njenog daljnjeg opstanka. On prvenstveno zavisi od nas izvođača.

Sevdalinka, bosanskohercegovačka gradska i narodna pjesma. Nedavno je upisana na Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva UNESCO-a.

Sevdalinka je može se reći zaštitnim znak BiH, s njom se u Bosni i Hercegovini živi, raduje, tuguje, a opet koliko god je slušali, pjevali, pričali o njoj, pitanje je koliko je zaista poznajemo.

Etnomuzikolog i interpretator sevdalinke Zanin Berbić u razgovoru za Fenu kaže da o sevdalinki nikada nećemo saznati sve.

– Razlog je jednostavan. Mnoge pjesme, ali i mnoga svjedočanstva o pojedinim pjesmama naprosto su otišla u nepovrat sa ljudima koji su otišli sa ovog svijeta, a niko ta umijeća, znanja i sjećanja nije zabilježio na papir ili načinio zvučni zapis – kazao je Berbić.

On smatra da se o sevdalinki ipak zna mnogo, ali ne toliko u javnosti.

– Rijetki su medijski prostori u kojima se sevdalinka promoviše na neki njoj dostojan način. Također, opus pjesama koje šire narodne mase danas poznaju sve je manji. Uzmimo za primjer pjesmu “Trepetljika trepetala”. Nekada nijedna svadba nije mogla proći bez ove svatovske pjesme, dok se danas sve rjeđe čuje – naglasio je.

Berbić ističe da sedalinka govori o ljubavi, uzvraćenoj i neuzvraćenoj, ali također i o ratovima, bunama, historijskim događajima i ličnostima, svađama nevjeste i svekrve…svemu što je ljude tištilo ili uveseljavalo.

– U vrijeme kada su ljudi bili ograničeni raznim društveno socijalnim normama, patrijarhalnim i konzervativnim ustrojstvima, pjesma je bila jedini način da se izrazi ono što se nije moglo tek tako javno priznati – rekao je.

Sevdalinka je prisutna dugo na ovim prostorima, a govoreći o kojem broju se može govoriti kada je riječ o njoj, Berbić ističe da je mnogo sevdalinki.

– Moj prijatelj, akademik Semir Vranić izbrojao ih je oko sedam hiljada, ne ubrajajući njihove varijante. Kada se i te varijante broje, onda je riječ sigurno o više desetaka hiljada – naglasio je.

Prema nekim podacima, nastanak prve sevdalinke veže se za Split 1574. godine i zapis splitskog kneza o ljubavi između Adila i Splićanke Mare, no Berbić kaže da treba biti oprezan i imati na umu da se zapravo radi samo o prvoj poznatoj pjesmi koja bi se mogla okarakterizirati kao sevdalinka.

– O prvoj sevdalinki se zapravo i ne može govoriti, upravo jer je riječ o usmenoj tradiciji koja se stoljećima oblikovala i mijenjala. Sama činjenica da u sevdalinkama postoji mnoštvo srednjovjekovnih motiva govori u prilog tvrdnji da je to pjevanje koje ima dugu tradiciju, a kojoj je vrlo teško uhvatiti početak jer je živjela kroz usmeno predanje – naveo je Berbić.

Naglasio je da je velika stvar za Bosnu i Hercegovinu da se njeno ime i ime sevdalinke našlo na jednom tako značajnom svjetskom forumu kao što je UNESCO.

– No to ne vidim kao konačni garant njenog daljnjeg opstanka. On prvenstveno zavisi od nas izvođača i svih onih koji se njome na različite načine bave. Na nama je da ovaj događaj iskoristimo za dobrobit sevdalinke, da iskoristimo strane fondove i radimo projekte – rekao je Berbić. 

On je, između ostalog, sarađivao s brojnim istaknutim imenima iz svijeta narodne muzike kao što su Emina Zečaj, Omer Pobrić, Zehra Deović, Beba Selimović, Muhamed Mujkanović, Zora Dubljević, Nedžad Salković. U saradnji sa dr. Semirom Vranićem realizovao je antologiju “Zaboravljeno blago: stotinu bosanskih narodnih pjesama sa notnim zapisima”.

Prošle je godine izdao solo album “Zanin”. Član je Muzikološkog društva FBiH, Udruženja za tradicionalnu muziku ICTM – Nacionalni komitet u Bosni i Hercegovini, potpredsjednik fondacije “Sevdah”, a trenutno je kustos za tradicionalnu narodnu muziku Etnološkog odjeljenja Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu.

FENA