Dodatne aktivnosti za svako dijete je mnogo velika stvar koju ste uradili za vaše dijete. Bavljenje sportom vlastite djece sve počinje i završava s roditeljima, ali kako motivisati dijete za sport?
Postati vrhunski sportista zahtijeva puno rada, odricanja, volje, ali i bezuvjetnu potporu najbliže porodice.
Ako pričamo o organiziranom bavljenju nekom sportskom aktivnosti, prvi korak je da za dijete odaberemo sport koji će mu biti zanimljiv i privlačan. Našu djecu poznajemo najbolje, pa onda birajte s obzirom na njegove karakteristike (temperament, sposobnosti, konstituciju i sl.).
Ako želimo dijete potaknuti na bavljenje fizičkom aktivnosti, također trebamo biti svjesni kako djeca mnogo uče po modelu.
Stoga osmislite slobodno vrijeme u kojem ćete zajedno s djetetom provesti u nekim sportskim aktivnostima ili vježbanju. Bilo bi korisno kada biste se i sami počeli baviti nekim sportom ili fizičkom aktivnošću.
U ovom članku ćete saznati kako motivisati dijete za sport prema savjetima eksperata sa sajta Bojprom.
Kako motivisati dijete za sport?
Komunikacija
Život i odgoj je umijeće “prodaje” i komunikacije: zašto jesti zdravu hranu, zašto pisati zadaće, zašto biti pristojan, poštivati starije, čekati na semaforu, ne trčati preko ceste,… i naposljetku – zašto ići na dodatnu aktivnost.
Pokažite djetetu da vam je stalo. Šutnja se može protumačiti na mnogo načina – a kada razgovor izostaje, lako se protumači na pogrešan.
Koliko puta ste se u životu zatekli u situaciji da ste nekome rekli vi sami, ili neko vama: “Pa zašto mi to nisi odmah tako rekao, ja sve vrijeme mislim da je razlog bio sasvim nešto drugo?!”
Podrška
Kada se završi takmičenje, cilj nije u poziciji koju je dijete zauzelo, nego na zabavi djeteta. Pitajte ga da li je zadovoljan sa sobom, je li mu bilo lijepo, a ako je osvojio medalju onda ga dobro pohvalite, divite se njegovoj metalji.
Ako čujete ikave riječi trenera poput: “Razočarao si me tim rezulatom” ili: “Ti bi to, za svoje godine i koliko dugo treniraš, trebao bolje” – potražite odmah drugi klub.
Ohrabrite ga ako mu je rezultat bio ispod očekivanog. Djeca roditelja koji imaju velika očekivanja su redom nervozna, u velikoj tremi i vrlo nesigurna.
Dosljednost
Morate moći razlučiti kada zaista popustiti djetetu i ostaviti ga kod kuće jer je zaista preiscrpljeno taj dan, a kada inzistirati na dosljednosti. Pretežno uvijek vrijeme je za ovo drugo.
Često se dijete zaigra i to najčešće nekim kompjuterskim igricama i teško mu je prekinuti tu aktivnost.
Ako je neki rođak ili prijatelj kod njega, slobodno neka ga povede sa sobom na trening, neće nam ni najmanje smetati, a jedno dijete više taj će dan uživati u sportu.
Genetika
Mi nismo klonovi. Vaša djeca nisu vi. Možda ste vi željeli igrati košarku, ili se baviti plivanjem, gimnastikom,… no to ne mora nužno biti san vašeg djeteta. Pustite ga da samo odluči što najviše želi. Siliti ga da pohađa treninge jednog sporta, dok istovremeno ono žudi za drugim. Dajte mu da odabere aktivnost, makar se radilo o motivu “tamo mi ide frend” – pa što? I prijateljstvo je krasna motivacija.
Budite sretni, veselite se i imajte na umu riječi A. Camusa: “Ne hodaj ispred mene, možda te ne želim slijediti. Ne hodaj iza mene, možda te ne želim voditi. Hodaj uz mene i samo mi budi prijatelj!” Budite prijatelj svom djetet.
Specijalizacija
Zapečatiti dijete u tako ranoj dobi da se bavi nekim sportom jer se “bavi time već nekoliko godina” potpuno je kontraproduktivno. Je li važno da imate “dobrog” dvanaestogodišnjaka koji će se na tom svom pubertetskom pragu uskoro zainatiti i raskrstiti sa svime; ili sretnog malog sportaša koji živi sportski, s voljom odlazi na treninge i voli taj svoj put?
Zainteresovanost
Ispitujte svoje dijete kako je bilo na treningu kada ga dočekate, makar odgovor bio uvijek isti.
Neka djeca žele roditeljima pokazivati vježbe koje su naučili na treningu. Nemojte biti nezainteresirani ili odgovoriti: “Ja ti to ne mogu” ili: “Nije to za mene”. Pohvalite ga za izvedbu i zanimajte se da i vi to naučite. Ako nešto ne uspijete, zajedno se nasmijte.
Informisanje
Ima raznih klubova i raznih trenera. Neki su super, neki se deru na djecu, omalovažavaju, sipaju (samo) negativne kritike, psuju. Gotovo uvijek to su nikakvi pedagozi, ne “čitaju” dijete već samo uporno ponavljaju onaj način treninga na kojeg su oni nabasali prije xy godina i koji je njima osobno odgovarao u smislu postizanja rezultata – ako ih je bilo.
Povjerenje
Na kraju, ali nikako najmanje važno: imate li kakvih pitanja ili nedoumica, neslaganja,… smeta li nešto vašem djetetu na treningu, sve se svodi opet, na početak: komunikaciju!
