Iz tiha me glava boli, zovite mi hećima!

Il’ hećima ili dragog da ga vidim očima!

Hećim bi da boli skida, da me mladu izvida,

ne bolujem od bolesti, već od silne ljubavi!

Eh mjeseče, kako ti zavidim,

gledaš najdražeg mog,

ulaziš u njegovu sobu,

miluješ mu lice nježno,

samo ja bih još nježnija bila.

Eh, kako ti samo zavidim noćas mjeseče,

mada zavidna nisam,

ali ti ga gledaš, a moje oči ga žele,

i on vidi tebe i divi se tvom sjaju,

pa pomislim zaboravi li na mene,

jer volim ga mjeseče!

Nemirne su moje noći,

budim se često, razmišljam,

osluškujem otkucaje srca svog u ovoj mukloj tišini.

Ah, da mi te barem osjetiti kako dišeš,

da mi je vječno imati te.

Eh kako bi to bilo lijepo imati tebe,

jer imati tebe znači imati svo dunjalučko blago.

Pročitajte:  Zaim Imamović - Djevojka sokolu zulum učinila