Jedna od najpoznatijih narodnih pjesama, sevdalinka koju svakodnevno čujemo u izvođenju raznih autora, “Moj dilbere”, u sebi sadrži osjećaj patnje ljubavnice koja svog vojnika ispraća na put.

Na tom putu ona ostaje u robovanju, a kroz tekst pjesme se prisjeća svih detalja sa svojim ašikom. Sevdalinka se bolje razumije kada se vidi kada je nastala, sevdah.tv.

Kako je nastala sevdalinka Moj dilbere

U Turskoj je tokom 18. i početkom 19. stoljeća postojala posebna najamnička konjica. U toj vojsci je, pored Turaka, bilo ratnika svih balkanskih narodnosti i vjera.

Ovi ratnici polagali su pravo i na pljačku. Njima su pripadali oni koji nisu marili za miran rad ni izučavanje zanata, na osnivanje porodice niti svog doma.

Krdžalijama su se naročito koristili sultanovi odmetnici. Mlad i pljačkom obogaćeni vojnik avanturista, uživajući u dobrim konjima, živio je rasipnički, ne misleći na sutra.

Moj dlibere je rado pjevao i Toše Proeski

Upravo ovi mladići su imali i lijepe žene pored sebe, a obično su to bile neke žene koje se bave poslovima sumnjivog morala, pod krinkom ropstva.

Upravo jedna takva dilberu (ljubavniku), predala se negde u nekom gradu balkanskom, neka igračica. On joj je postao sva ljubavna čežnja, za nju je on bio pravi gospodin, u njega se isuviše zaljubila i uzdišući patila.

Nudili su joj bogate čaršilije – “bazerdžani” (trgovci), kod kojih bi mogla da živi kao gospođa u čaršiji. Ali je ona voljela samo svoga “deliju”.

Moj dlibere je najpoznatija sevdalinka

Krdžalija kad-tad krenuti u neki drugi daleki grad. I ona bi s njim, ali ne može. Ona mu se nudi da je proda kao robinju nekom bazerdžanu, a da za dobijeno zlato njen voljeni “pozlati vrat” svom doratu (konju).

To je značilo da se u konjsku grivu upletu biseri, zlatne i srebrne žice, pa da ga takvog “delija protjera kroz čaršiju”, da grad na taj način sazna kakav je on junak.

Moj dlibere u izvedbi legendarnog Saje

A ona će, kao robinja bazerdžanova, skrivena iza rešetaka na prozoru što gleda u čaršiju, pratiti pogledima i uzdasima svog deliju, tiho mu pjevušeći sledeće stihove:

“Moj dilbere, kud se krećeš? Što i mene ne povedeš? Povedi me u čaršiju, Pa me prodaj bazerdžanu.Uzmi za me oku zlata, Pa pozlati Doru vrata. Proteraj ga kroz čaršiju, Da te vidim k’o deliju…”

Pjesmu su prepjevali i snimili mnogi pevači, uključujući Silvanu Armenulić, Esmu Redžepovu, Tošeta Proeskog, Safeta Isovića i Vasiliju Radojčić.