Jedna od najpoznatijih narodnih pjesama, sevdalinka koju svakodnevno čujemo u izvođenju raznih autora, “Moj dilbere”, u sebi sadrži osjećaj patnje ljubavnice koja svog vojnika ispraća na put.

Na tom putu ona ostaje u robovanju, a kroz tekst pjesme se prisjeća svih detalja sa svojim ašikom. Sevdalinka se bolje razumije kada se vidi kada je nastala, sevdah.tv.

Kako je nastala sevdalinka Moj dilbere

U Turskoj je tokom 18. i početkom 19. stoljeća postojala posebna najamnička konjica. U toj vojsci je, pored Turaka, bilo ratnika svih balkanskih narodnosti i vjera.

Ovi ratnici polagali su pravo i na pljačku. Njima su pripadali oni koji nisu marili za miran rad ni izučavanje zanata, na osnivanje porodice niti svog doma.

Krdžalijama su se naročito koristili sultanovi odmetnici. Mlad i pljačkom obogaćeni vojnik avanturista, uživajući u dobrim konjima, živio je rasipnički, ne misleći na sutra.

Moj dlibere je rado pjevao i Toše Proeski

Upravo ovi mladići su imali i lijepe žene pored sebe, a obično su to bile neke žene koje se bave poslovima sumnjivog morala, pod krinkom ropstva.

Upravo jedna takva dilberu (ljubavniku), predala se negde u nekom gradu balkanskom, neka igračica. On joj je postao sva ljubavna čežnja, za nju je on bio pravi gospodin, u njega se isuviše zaljubila i uzdišući patila.

Nudili su joj bogate čaršilije – “bazerdžani” (trgovci), kod kojih bi mogla da živi kao gospođa u čaršiji. Ali je ona voljela samo svoga “deliju”.

Moj dlibere je najpoznatija sevdalinka

Krdžalija kad-tad krenuti u neki drugi daleki grad. I ona bi s njim, ali ne može. Ona mu se nudi da je proda kao robinju nekom bazerdžanu, a da za dobijeno zlato njen voljeni “pozlati vrat” svom doratu (konju).

To je značilo da se u konjsku grivu upletu biseri, zlatne i srebrne žice, pa da ga takvog “delija protjera kroz čaršiju”, da grad na taj način sazna kakav je on junak.

Moj dlibere u izvedbi legendarnog Saje

A ona će, kao robinja bazerdžanova, skrivena iza rešetaka na prozoru što gleda u čaršiju, pratiti pogledima i uzdasima svog deliju, tiho mu pjevušeći sledeće stihove:

“Moj dilbere, kud se krećeš? Što i mene ne povedeš? Povedi me u čaršiju, Pa me prodaj bazerdžanu.Uzmi za me oku zlata, Pa pozlati Doru vrata. Proteraj ga kroz čaršiju, Da te vidim k’o deliju…”

Pjesmu su prepjevali i snimili mnogi pevači, uključujući Silvanu Armenulić, Esmu Redžepovu, Tošeta Proeskog, Safeta Isovića i Vasiliju Radojčić.

Tekst sevdalinke Moj dlibere:

Moj dilbere, kud se šećeš

Haj što i mene ne povedeš

Haj što i mene ne povedeš

Što te volim, ah što te ljubim

Aman, aman, Bože moj

Što te volim, ah što te ljubim

Aman, aman, Bože moj

Povedi me, u čaršiju

Haj pa me prodaj bazardžanu

Haj pa me prodaj bazardžanu

Što te volim, ah što te ljubim

Aman, aman, Bože moj

Što te volim, ah što te ljubim

Aaman, aman, Bože moj

Uzmi za me, oku zlata

Haj pa pozlati dvoru vrata

Haj pa pozlati dvoru vrata

Što te volim, ah što te ljubim

Aman, aman, Bože moj

Što te volim, ah što te ljubim

Aman, aman, Bože moj