Cune Predrag Gojković – Emina
Cune – Predrag Gojković ili jednostavno Cune otjepvao je ovu legendarnu sevdalinku prema tekstu Alekse Šantića …
Sinoć kad se vraćah iz topla hamama,
prođoh pokraj bašče staroga imama.
Kad tamo u bašči, u hladu jasmina
s ibrikom u ruci stajaše Emina.
Ja kakva je pusta! Tako mi imana,
stid je ne bi bilo da je kod sultana.
Pa još kada šeće i plećima kreće,
ni hodžin mi zapis više pomoć’ neće!
Ja joj nazvah selam. Al’ moga mi dina,
ne šće ni da čuje lijepa Emina,
već u srebrn ibrik zahvatila vode,
pa niz bašču đule zaljevati ode.
S grana vjetar puhnu, pa niz pleći puste
rasplete joj njene pletenice guste.
Zamirisa kosa, k’o zumbuli plavi,
a meni se krenu bururet u glavi!
Malo ne posrnuh, mojega mi dina,
al’ meni ne dođe lijepa Emina.
Samo me je jednom pogledala mrko,
niti haje, alčak, što za njome crko’!
Umro stari pjesnik
umrla Emina
ostala je pusta
bašča od jasmina.
Salomljen je ibrik
uvelo je cvijeće
pjesma o Emini
nikad umrijet neće.
Predrag Gojković Cune – Biografija
Predrag Gojković Cune (Kragujevac, 6. novembar 1932 — Beograd, 21. jul 2017) bio je pjevač narodnih pjesama, sevdalinki, starogradskih, zabavnih … Bio je jedan od najpopularnijih i najcjenjenijih jugoslovenskih pjevača, dobitnik velikog broja priznanja i nosilac statusa istaknutog estradnog umjetnika. Nadimak „Cune“ je dobio, kako je sam objasnio u emisiji „Balkanskom ulicom“, po majčinom dozivanju „Odi da te majka cune“ (ljubi). Tokom karijere, duge šezdeset sedam godina, otpjevao je neprolazne hitove: Janičar, Kafu mi, draga, ispeci, Ljubav mi srce mori, Emina, Zapevajte pesme stare, Sonja, Stani, stani, Ibar vodo, Dunave, moje more, Samo jednom srce ludi, Komšinica…
Prvi nastup imao je 1939. godine na priredbi “Prelo na selu” u Kolarčevoj zadužbini, kada je kao sedmogodišnjak pjevao u duetu sa sestrom Ankom. Pred mikrofon Radio Beograda stao je 1948. godine zahvaljujući Žarku Milanoviću, pravniku i muzičaru koji je imao svoj orkestar i koji je Cuneta naučio sve o pjesmi, dikciji i ponašanju na sceni. Zanat je pekao pjevajući po kafanama u Vršcu, Smederevu, Mostaru, Beogradu. U početku karijere bio je poznat po izvođenju meksikanskih pjesama, pa zatim zabavnih i naročito narodnih pjesama. Pored toga, igrao je uglavnom epizodne uloge u nekoliko televizijskih serija i filmova.
Cune je na početku svoje karijere radio i kao činovnik u pošti, o tome je pričao u jednom intervjuu, govorio je da ga je supruga ubjeđivala da napusti posao u pošti, i posveti se pjevanju, on je na kraju poslušao suprugu i dao otkaz u pošti, tada je Cune kroz šalu rekao: Da ne beše moje supruge ja bih još uvek lupao pečate u pošti…
Prvi veliki uspjeh, kao člana ansambla Milije Spasojevića, bilo je drugo mjesto na festivalu “Šest dana kancona” u Milanu, sa pjesmom “Halisko”. Nakon toga, nastupa na festivalima zabavne muzike u Beogradu, Opatiji, Zagrebu. U februaru 1962. godine snima ploču sa pjesmom “Kafu mi, draga, ispeci”, koja je već u maju postala prva “zlatna ploča” u Jugoslaviji i na Balkanu. Od tog trenutka mijenja svoj repertoar, sve manje snima zabavne pjesme, a sve više narodne, romanse i starogradske.
U jeku popularnosti u Jugoslaviji, 1966. godine otišao je na turneju u Ameriku i tamo ostao tri godine. Za Amerikance je bio pjevač iza “gvozdene zavjese”, bili su oduševljeni njegovim besprijekornim interpretacijama ruske, jevrejske, francuske, španske i naše muzike, a pjevao je od jedne do druge obale Amerike. Po povratku u SFRJ, 1968. godine, neke novine su ga proglasile četničkim pjevačem, zbog čega su mu pjesme bile zabranjene na radio i TV stanicama, ali je, kako je sam rekao, nakon dve-tri godine dobio punu satisfakciju, Orden rada sa zlatnim vijencem, Estradnu nagradu Jugoslavije i kao nikad postao cijenjen od strane kolega i publike.
Na svoj rođendan, 6. novembra 1962. godine Predrag Gojković se oženio Leposavom, sa kojom je do kraja života bio u braku. Ima dvije kćerke, Natašu (1964) i Katarinu (1967), poznatu beogradsku glumicu.
Preminuo je 21. jula 2017. godine u Beogradu, u 85-oj godini. Sahranjen je 26. jula u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu pored prijatelja iz djetinjstva Velimira Bate Živojinovića.
